ART PREPORUKA

NA DANAŠNJI DAN: Prije 105 godina rođen Meša Selimović

mesa-selimovicNa današnji dan prije 105 godina rođen je pisac čiji su književni citati ispunjavali mnoge školske sveske, Mehmed Meša Selimović.
– Ali ja nemam drugog puta, nikome ne mogu da kažem osim sebi i hartiji. Zato sam nastavio da povlačim nezaustavne redove, s desna na lijevo, od provalije do provalije ruba, od provalije do provalije misli, u dugim nizovima koji ostaju kao svjedočanstvo, ili optužba. Čija optužba, veliki Bože, što si me ostavio najvećoj ljudskoj muci, da se zabavim o sebi, čija? Protiv koga? Protiv mene ili protiv drugih? Ali više nema spasa, ovo pisanje je neminovnost, kao življenje, ili kao umiranje. Biće ono što mora, a moja je krivica da sam ono što sam, ako je krivica… – piše u Selimovićevom kultnom djelu ,,Derviš i smrt”.

mesa_i_sefkija-Custom

Meša i Šefkija

 

U autobiografskom djelu, Selimović je kazao kako je roman ,,Derviš i smrt“ posvetio bratu Šefkiji koji je strijeljan u Tuzli krajem 1944, jer je iz magacina GUND-a uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice. Ustaše su Šefkiji uzele sve stvari iz stana, a očekivao je svakoga časa suprugu da se vrati iz koncentracionog logora u kojem je bila. Šofera UDB-a pred strijeljanje poslao je Meši sa porukom: ,,Pozdravi Mešu, reci mu da sam nevin“. Cijeloga života izjedalo je Mešu to što nije pomogao najstarijem bratu.

Njegoš

Mnogi su citirali Selimovića, a on sam je u intervjuu ,,Politici” 1974. godine novinaru Dragoslavu Adamoviću odabrao da prenese riječi iz Njegoševog djela.

– U pogledu jezikа koji je sposobаn dа izrаzi аpstrаkciju, i dа se sublimiše u suptilаn izrаz, nаjviše sаm se oduševljаvаo muslimаnskom nаrodnom bаlаdom i Njegošem. Nаjsublimniji izrаz nаše nаrodne poezije nаći ćemo u bаlаdi ,,Omer i Merimа”: ,,Đul miriše milа mojа mаjko, čini mi se Omerovа dušа… “, а nаjmisаoniji kod Njegošа: ,,Što je čovjek, а morа bit čovjek, tvаrcа jednа te je zemljа vаrа.” – kazao je Selimović.

Prema navodima iz intervjua sa njegovim unukom, rediteljem Nikolom Momčilovićem, datom Mini Stamenković za portal Dnevno.rs, Meša Selimović bio je tih, nenametljiv i miran čovjek.

U drugom pak intervjuu za časopis ,,Čik” naveo je kao najdražeg glumca Ljubu Tadića, glumica je bila Mira Stupica, omiljeni film ,,Blago Sijera Madre”, dok je najviše volio da sluša muziku Marija Lance i Melanije Bugarinović.

t_1094405_mesa_selimovic_pinkjeca_cool_v

Darka i Meša Selimović

Ljubav

Meša Selimović u intervjuu Aleksi Vojinoviću za časopis ,,Start”, u avgustu 1972. prisjetio se nakon 25 godina braka kako su se Darka i on upoznali.

– To je bilo vrlo interesantno. Došla mi u Beogradu u kancelariju jedna lijepa mlada žena i mislila da će ondje zateći brkatog partizana opasanog pištoljčinom. A kad tamo, ugledala mladog čovjeka u košulji nasmijanog. Tako smo odmah uspostavili nekakav kontakt, bez riječi. Ja sam odmah bio uhvaćen – iskreno će Selimović.
Priznao je i da je on bio inicijator drugog viđanja.

– Nisam se prevario, srećom – rekao je Selimović.
Za ljubav njegovog djeda i babe Daroslave-Darke Božić, unuk Nikola Momčilović kaže da je bila nestvarna.
– Oni su, po mom mišljenju, imali potpuno nevjerovatan odnos. Genijalno su funkcionisali, a baka je cio svoj život posvetila njemu. Bila je odlučna da sve podredi tome kako bi on imao svoj mir – ispričao je Momčilović.

Potom se prisjetio jedne posjete sa drugaricom na ručku kod babe.

– Onako neobavezno, drugarica ju je upitala: „Bako, pa šta ste Vi radili dok je on pisao?” Moja baka Darka je odgovorila: „Ja sam ga voljela.”

Meša Selimović preminuo je 11. jula 1982. godine u Beogradu. Bio je politički komesar Tuzlanskog odreda, profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor ,,Bosna-filma“, direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik IP ,,Izdavačko Preduzeće Svjetlost“. Iza sebe u svima nama koji smo odrasli uz njegova djela ,,Derviš i smrt“, ,,Tvrđava“, ,,Sjećanja“, ,,Ostrvo“…., ostavio je neizbrisiv trag.

– Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvješnošću koja ga čeka – odlomak je iz djela ,,Derviš i smrt“ B.R.

Foto: Avlija/Web-tribune/Pisanje/Abrasmedia

kud duga