DRUŠTVO SLAJDER

LET OKO SVIJETA: Bangkok – posljednji pozdrav kralju

30.11.2016. u 9:13

 

Ponekad se nađemo na pravom mjestu u pravo vrijeme bez ikakvog znaka i upozorenja da ćemo biti svjedoci nečeg većeg od nas. To se dogodilo meni, kada se ono što je trebalo biti turistička posjeta egzotičnom Bangkoku, pretvorilo u privilegiju svjedočenja istorijskom momentu koji najavljuje promjene za cijelu zemlju i njene Tajlanđane.

Kralj je ponovo ujedinio Tajland – ovog puta svojim odlaskom. Hiljade ljudi u crnom, u tišini sa sklopljenim dlanovima prate svog kralja do mjesta vječnog počinka. Atmosfera je drugačija od svega što ste do sada mogli čuti o ovoj azijskoj zemlji – umjesto živih ulica, noćnog provoda i jeftine zabave, Bangkok je od oktobra sumoran i tužan. Takav će, na osnovu odluke tajlandskih vlasti, biti i narednih godinu dana iako se ,,zvanično žaljenje” završava nakon 30 dana.

Naime, tog oktobarskog četvrtka umro je Adulyadej Bhumibol – tajlandski kralj koji je prijesto zauzimao duže od bilo kojeg vladaoca modernog doba.

Monarh koji je na vlasti bio punih sedam decenija sahranjen je u Hramu Smaragdnog Bude (The Temple of the Emerald Buddha) koji se nalazi u kompleksu kojeg čine hramovi, pagode, spomenici, muzeji i parkovi – s pravom nazvanom Kraljevskom palatom (The Grand Palace). Ovaj kompleks je zvanična kraljevska rezidencija svih Kraljeva Sijama, zaštićena sa četiri velika bijela zida dužine 1.900 metara. Palata je izgrađena 1782. godine za vrijeme vladavine prvog kralja Chakri dinastije, koji je ujedno poznat i kao kralj Rama I. Rama od tada postaje kraljevska titula koju nose svi kraljevi – od prvog pa sve do kralja Adulyadej-a koji je nosio titulu Rama IX.

LEGENDA O SMARAGDNOM BUDI

Više od dvjesta godina statua Smaragdnog Bude čuvana je na Tajlandu, a o tome kako se tu  našla i zbog čega, visoka svega 66 cm, predstavlja čuvara tajlandske nacije i simbol prosperiteta postoje različita vjerovanja. Ime nije dobila zbog materijala od kojeg je sačinjena, jer je Smaragdni Buda zapravo napravljen od žada.  Ova je statua dobila ime polu-dragog kamena zbog svoje prodorno zelene boje. Jedno od vjerovanja je da je ovaj mali moćni prikaz Bude prevalio put od Indije, preko Vijentama i Kambodže jer su sva kraljevstva htjela da ga nakon pobjede nad vojskom protivnika zadrže među svojim zidinama kako bi postao njihov čuvar. Davne 1778, nakon pobjede Tajlanda nad Vijetnamom, statua je iz Laosa prenesena u Bangkok koji 1782. godine postaje prijestonica. Pod vođstvom Rame I, sagrađen je hram Smaragdnog Bude. Na početku svake sezone (kišne, ljetnje i zimske) obaveza je Kralja da Smaragdnom Budi presvuče odoru kao znak brige i poštovanja prema Čuvaru nacije.

SELO DIVLJIH ŠLJIVA

Bangkok je zapravo naziv malog sela odakle je krenuo razvoj grada prije nego što je Rama i preselio bazu na drugu

Krung Thep je zapravo samo opšteprihvaćena skraćenica za najduže ime grada na svijetu koje je svoje mjesto našlo i u Ginisovoj knjizi rekorda – Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Piman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit

 

stranu rijeke Chao Phraya. Ovo je ime od tada ostalo u upotrebi među svjetskim putnicima, a u prevodu znači  ,,Selo divljih šljiva”. Pravo ime tajlandske prijestonice je Krung Thep  (กรุงเทพ) – ,,Grad anđela”.

Ipak ni ovo nije sva priča o zanimljivosti imena ovog grada. Krung Thep je zapravo samo opšteprihvaćena skraćenica za najduže ime grada na svijetu koje je svoje mjesto našlo i u Ginisovoj knjizi rekorda – Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Piman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit.

Iako je komplikovano dati vjerodostojan prevod, prevodioci širom svijeta slažu su da ima sljedeće značenje: Zemlja anđela, veliki grad besmrtnosti, predivni dragulj i nepokorena anđeoska zemlja, zemlja devet plementih dragulja, kraljevski grad i zemlja vječnih anđela i reinkarnisanih duhova, predodređen i stvoren od najviših bogatstava.

Sada je potpuno jasno zbog čega je skraćenica bila neophodna.

KRALJ I TITO

Kralj Adulyadej Bhumibol je slovio za plemenitog kralja sa puno talenata. Nakon što je završio studije u Evropi, vratio se u rodnu zemlju i tražio načine da pomogne svom narodu. Bio je poznat po tome što je probleme rješavao ,,odozdo na gore”, odnosno tako što je razgovarao sa ljudima i pokušavao da razumije njihove svakodnevne probleme kako bi za njih našao praktična rješenja. Zbog toga je, bez obzira na tradicionalne rituale i kraljevske titule, Kralj Tajlanda bio veoma blizak svom narodu.

U toku svoje vladavine uspješno je završio više od četiri hiljade projekata u polju navodnjavanja, poljoprivrede, problema suša i poplava, javnog zdravlja, saobraćaja i obrazovanja. Sve ovo je značajno pomoglo razvoju zemlje, naročito poljoprivrednika i farmera.
Međutim, pored toga Kralj Bhumibol bio je i veliki ljubitelj umjetnosti.

Napisao je nekoliko knjiga, a jedan od uzora bio mu je Tito čiji je život iz svog ugla opisao u knjizi ,,Biografija Joipa Broza TITA”. Bio je oduševljen ,,načinom na koji je Titov sistem držao zemlje ujedinjenima i ljude sretnima” i izjavio da bi volio da doživi Titovu starost. Slučajnost ili ne,  i Tito i on preminuli su u 88.godini.

Više od toga,  bavio se slikarstvom, fotografijom, muzikom i bio je najprodavniji autor na Tajlandu. Napisao je nekoliko knjiga, a jedan od uzora bio mu je Tito čiji je život iz svog ugla opisao u knjizi ,,Biografija Joipa Broza TITA”. Bio je oduševljen ,,načinom na koji je Titov sistem držao zemlje ujedinjenima i ljude sretnima” i izjavio da bi volio da doživi Titovu starost. Slučajnost ili ne,  i Tito i on preminuli su u 88. godini.

Hramovi su i  dalje preplavljeni turistima, ali pažnju mi ipak privlače Tajlanđani koji pored fotografija Kralja Bhumibola i zastave spuštene na pola koplja polažu cvijeće i klanjaju se nekoliko puta dnevno. Nekoliko mladih spremnih za posao potvrđuju mi da im je dozvoljeno da izađu sa posla tri puta u toku radnog vremena kako bi upalili svijeće i poljubili sliku svog Kralja.

Ovo svakako predstavlja gubitak i promjenu na nacionalnom nivou. Ali to i nije toliko neobično, budući da svaka velika promjena sa sobom nosi neizvjesnost i bojazni. Mnogo je zanimljivije sagledati kako je narod osjetio ovaj gubitak na mnogo dubljem i kompleksnijem nivou – ovdje se radi o ličnom gubitku člana porodice čije će se odsustvo tek osjetiti kada prođe period prvog žaljenja.

,,Nisam izgubio kralja, izgubio sam oca” – riječi su koje Minglu, prodavac knjiga u Bangkoku dijeli sa mnom kroz suze. Stiska zube i trudi se da se sjeti engleskog koji je učio u osnovnoj školi, jer on želi da se o njegovom Kralju piše. Interesantno je bilo čuti da je u roku od nedelju dana od kraljevog odlaska prodato 112. 000 Kraljevih biografija. Potvrđeno je ponovo da je na gubicima i emotivnim ranama oduvijek  bilo moguće profitirati. Tako i danas, na ulicama Bangkoka možete kupiti sve sitnice i krupnice sa likom voljenog Kralja, koje samim tim imaju i veći značaj.

 

KO ĆE BITI ČUVAR BUDE OD ŽADA

Nevjerovatan osjećaj ponosa što su bili dio njegove 70-godišnje vladavine osjeća se u svakom ćošku grada. Ipak, o budućem Kralju, o prijestolonasljedniku koji bi trebalo da ponese titulu Rama X – Kralj Maha Vadžiralongkorn, Tajlanđani pričaju u pola glasa. Sin preminulog Kralja ima reputaciju drugačiju od očeve – skromnost, briga za narod i odricanje nisu vrijednosti koje su ušle duboku pod kožu 63-godišnjeg tri put ženjenog princa. Ovo i jesu glavni razlozi zašto se u svjetskim medijima o njemu piše kao o ,,Kralju od kojeg strahuje monarhija”. Ipak poštujući kraljevsku porodicu, ljudi su suzdržani kada je u pitanju izražavanje mišljenja o budućem vođi Tajlanda.

Moja posljednja stanica upoznavanja Bangkoka je Sky bar – bašta na 64. spratu odakle se pruža nevjerovatan pogled na cio grad. Svjetski je proslavljena filmom ,,Mamurluk” u kojem poznati holivudski glumci započinju noć koje će se sjećati (dobro, ne baš svega). Preskupo piće i previše turista, ali svi smo zapravo platili isto – pogled. Sa ove tačke, Bangkok ne izgleda tako tužno jer se grad kreće i živi svojim ritmom dok million gradskih svjetiljki čeka da svane dan.

Prateći lagani ritam džeza, ovdje biste lako mogli nasjesti na priču da se u Bangkoku ništa nije promijenilo. Nikada ne biste pretpostavili da je 68 miliona Tajlanđana izgubilo nekog važnog. Baš iz tog razloga, da bismo bolje razumjeli svijet, moramo sagledati obje perspektive – Kraljevsku palatu izbliza, ali i širu sliku koju nudi visina Sky bar-a.

Ukoliko ste ljubitelji džeza ili jednostavno volite da čujete nesto novo, poslušajte džez kompozicije talentovanog Kralja koji je scenu više puta dijelio sa velikim Beni Gudmanom.  Neka to bude prvi korak ka vašem putovanju na daleki Tajland.

Piše: Marija Rašović

 

(Marija Rašović iz Podgorice, nakon što je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i završila masters  u Madridu, živi i radi u Abu Dabiju. I putuje… Njena zapažanja pretočena u tekstove bićete, uvaženi čitaoci, u prilici da čitate na portalu MNE magazin)